Samohrane majke iz Balkana: Između tradicije i modernog života
Zdravo drage žene,
Zovem se Selma i već 28 godina živim u Australiji. Moji roditelji su došli iz Bosne kada sam bila mala, noseći sa sobom mješavinu starih jugoslavenskih idealā i bosanske kulture. Odgajali su me u duhu jednakosti i nezavisnosti - nasljeđe Titovog vremena gdje su žene bile ravnopravne.
Sada sam samohrana majka i pitam se kako se vi nosite sa stigmom u našim zajednicama? Moji roditelji su me nevjerovatno podržali - oni vjeruju da žena može sama podići dijete, što je odraz njihovih socijalističkih uvjerenja. Ali šira familija... tu je drugačije. Čujem komentare o tome kako "nije prikladno" ili kako "šta će ljudi reći." Ova kritika dolazi uglavnom od onih koji su zadržali strože islamske tradicije.
Zanima me vaša iskustva - da li se suočavate sa osudom čak i ovdje, daleko od Balkana? Da li osjećate pritisak da se udajete samo zbog društvenih očekivanja? Kako balansirate između poštovanja kulture i življenja po vlastitim uvjerenjima?
Neki dani se osjećam kao da živim između dva svijeta - jedan koji me prihvata kakva jesam, i drugi koji me osuđuje. Možda nisam sama u ovome?
Hvala što čitate,
Annya
Zovem se Selma i već 28 godina živim u Australiji. Moji roditelji su došli iz Bosne kada sam bila mala, noseći sa sobom mješavinu starih jugoslavenskih idealā i bosanske kulture. Odgajali su me u duhu jednakosti i nezavisnosti - nasljeđe Titovog vremena gdje su žene bile ravnopravne.
Sada sam samohrana majka i pitam se kako se vi nosite sa stigmom u našim zajednicama? Moji roditelji su me nevjerovatno podržali - oni vjeruju da žena može sama podići dijete, što je odraz njihovih socijalističkih uvjerenja. Ali šira familija... tu je drugačije. Čujem komentare o tome kako "nije prikladno" ili kako "šta će ljudi reći." Ova kritika dolazi uglavnom od onih koji su zadržali strože islamske tradicije.
Zanima me vaša iskustva - da li se suočavate sa osudom čak i ovdje, daleko od Balkana? Da li osjećate pritisak da se udajete samo zbog društvenih očekivanja? Kako balansirate između poštovanja kulture i življenja po vlastitim uvjerenjima?
Neki dani se osjećam kao da živim između dva svijeta - jedan koji me prihvata kakva jesam, i drugi koji me osuđuje. Možda nisam sama u ovome?
Hvala što čitate,
Annya